fmrs

Free Market Road Show 2016 – Zagreb

Manifestacija Free Market Road Show nastavlja sa svojim djelovanjem i promicanjem slobodnog tržišta i ekonomskih sloboda. Na europskoj turneji, Zagreb je i ove godine jedna od postaja. Mjesto događaja je Zagrebačka škola ekonomije i managementa (ZŠEM) koja, uz suorganizatora Centra za obnovu kulture (COK), čini  domaćina manifestacije.

Riječ ravnateljice FMRS-a, Barbare Kolm:

Austrian Economics Center (AEC) u suradnji s više od 100 vodećih think-tankova i sveučilišta iz Europe i Kavkaza te međunarodnim suradnicima poput Liberty Fund, Global Philanthropic Trust, European Students for Liberty, Ruefa and the F. A. v. Hayek Institut, s ponosom predstavlja 8. Free Market Road Show koji započinje 7. ožujka i traje do 27. svibnja 2016. i prolazi kroz 45 glavnih gradova Europe i Kavkaza – od Skandinavije do Turske, od Španjolske do Ukrajine.

FMRS 2016 okupit će vodeće poslovnjake, ugledne znanstvenike i studente, lidere, političke stručnjake, državne dužnosnike, diplomate i druge zainteresirane strane diljem Europe kako bi raspravljali o aktualnoj krizi Eurozone, istražili kakvu Europu narodi žele, ispitati gdje EU samu sebe pronalazi i raspraviti o načinima kako preokrenuti trenutačnu krizu u nove mogućnosti. Kod balkanskih zemalja dodatno će se usredotočiti na korupciju i najbolji način za borbu protiv nje, dok će se u regiji Kavkaza osvrnuti na trenutačne regijske tenzije, usredotočiti na pitanje kako ekonomske slobode, vladavina prava i zaštita privatnog vlasništva daje mogućnosti za napredak.

Povijest FMRS-a

Počevši od 2008., FMRS svake godine okuplja afirmirane ekonomiste, vodeće političare i istaknute poslovne ljude u raspravi o aktualnim ekonomskim problemima i mogućim rješenjima, ovisno o razlikama diljem Europe i Kavkaza. FMRS također omogućava jedinstvene mogućnosti povezivanja sudionika i članova Europskog pokreta slobodnog tržišta kroz izuzetna događanja kao što su koktel-druženja i večere s vrhunskim liderima i kreatorima odluka.

Od pokretanja FMRS-a, stotine su govornika i tisuće sudionika diljem svijeta u nj bile uključene. U 2015. FMRS je dosegao sve dotadašnje rekorde posjećenosti. Dogodine, obećava da će biti još veći i bolji – s mnogo novih gradova, više govornika i rastućim brojem sudionika.

Svoju posebnu zahvalnost dugujem našim pokrovitlejima i suradnicima. Bez njihove aktivne podrške naša zajednička nasotjanja ne bi bila uspješna.

Dr. Barbara Kolm
Izvršna ravnateljica Free Market Road Showa

Donosimo cijeli program na hrvatskom i engleskom (na dnu):

ZŠEM, Jordanovac 110 – 8. ožujka 2016, 15.00 – 19.30 h

Otvorenje i pozdrav – 15.00h

Panel 1 – 15.10-16.15h

Smrt i porezi: „Ujedinačavanje poreza u EU, BEPS, FATCA i porezne oaze pod opsadom“

moderator: Marko Repecki (novinar, Index.hr)

Ključni govornik: Josef Šíma (Cevro Institut, Prag)

Panelisti:

Peter Cleppe (Open Europe, Brussels)

Dan Mitchell (Cato Institute)

 

Stanka: 16.15-16.30h

 

Panel 2 – 16.30-18.00h

Europa u vremenu promjene: „Poslovi, poduzetništvo, zajedničke ekonomije i europejsko društvo“

moderator: Zoran Löw (Lipa – udruga poreznih obveznika)

Ključni govornik: James Sproule (Institute of Directors)

Panelisti:

Robert Murphy (Texas Tech University)

Richard Zundritsch (Austrian Economics Center)

Aleksandar Musić (kolumnist, politički analitičar)

Mate Mijić (Hrvatska konzervativna stranka)

 

Stanka: 18.00 – 18.15h

 

Panel 3 – 18.15-19.15h

„Tržište i kreposti“

moderator: Luka Popov (kolumnist, COK)

Panelisti:

Damir Vanđelić (Adris grupa)

Milan A. Račić (strateški konzultant, kolumnist)

Robin Harris (znanstvenik, COK)

Kristijan Krkač (nastavnik poslovne etike, ZŠEM)

 

ENG program

Naši zarobljeni umovi

Histerične reakcije na imenovanje dr. sc. Zlatka Hasanbegovića za novog ministra kulture otkrivaju mnogo toga. Slično kao u vrijeme referenduma o braku, ljevičari koji žele zadržati moralno superiornu poziciju u javnom prostoru, stvaraju paniku i pokušavaju zastrašivati sve one koji misle drugačije. U svemu tome se rijetko čuje neki argument, nego se izvode smiješne performanse i dijele etikete koje gube svoju snagu jer se olako koriste. Ispada da svaki građanin koji slijepo ne slijedi njihovu sekularnu religiju i filozofiju relativizma je fašist. Njihovo shvaćanje demokracije očito podrazumijeva da sloboda mišljenja vrijedi samo za neke, zapravo samo za one koje dijele njihove stavove ili pristaju na lijevu kulturnu hegemoniju. S vremenom postaje sve jasnije da ono što ih zaista zanima jest zadržavanje privilegija i moći, a ne promicanje liberalnih ideala poput uvažavanja drugoga i  otvorenog demokratskog dijaloga. Ponašaju se kao razmažena djeca koja se ne mogu pomiriti s ishodom koji nije u skladu s njihovim očekivanjima. U svakom slučaju, emocije i strasti imaju prednost nad zdravim razumom.

Zbog ratnih okolnosti tijekom 90-tih, Hrvatska se još nije suočila sa stvarnim nasljeđem komunističke diktature. Za razliku od SAD-a i Velike Britanije, naš „anti-fašizam“, nažalost, nije bio demokratske, nego totalitarne naravi. Hasanbegović s pravom drži da se Hrvatska politički oslobodila tek nakon Domovinskog rata, ali se još nije psihološki i mentalno oslobodila od marksističke indoktrinacije. Ovdje se ne radi samo o ostacima starog načina razmišljanja nego o agresivnim metodama šikaniranja i zastrašivanja neistomišljenika u političkoj areni. Zato se ne trebamo previše čuditi da mnogi ne žele pomisliti o političkom angažmanu, jer se nisu spremni  izložiti javnom linču.

Zanimljivo je da dok konzervativna doktrina inzistira da politička moć mora biti ograničena, lijevi „kulturnjaci“ i „borci za ljudska prava“ traže da se njihovo djelovanje financira sredstvima iz proračuna. Ne vide ništa sporno u tome da  porezni obveznici moraju plaćati kojekakve alternativne festivale i opskurne portale koje nitko ne čita. Zašto tako lako pristaju biti ovisni o političkim strukturama? Zar ne bi bilo bolje da su slobodni od političkog utjecaja? Kakva je to alternativa? Nije veliko iznenađenje da ih narod doživljava kao „plaćenike“ koji samo promiču neke tuđe interese.

Poljski pisac i nobelovac Czeslaw Milosz objavio je 1953. god. knjigu pod nazivom „Zarobljeni um“ u kojoj je pokušao objasniti kako je komunistički pokret nakon II. Svjetskog rata uspio pridobiti veliki broj intelektualaca na svoju stranu. Nema sumnje da je komunistička ideologija privlačila mnoge koji su vjerovali da zapravo „nema alternative“ te da je, povijesno gledano, politička pobjeda neizbježna. Kao svaka ideologija, imala je snagu da zavede ljude koji su tražili čvrstu podlogu za svoja uvjerenja. Mnogi su bili spremni i okrenuti glavu od one „ružne“ strane komunističke diktature koja je kroz desetljeća neviđenim nasiljem stvarala bezbroj nevinih žrtava. Ta šutnja od strane intelektualne elite je nešto što bi današnja ljevica najradije zaboravila, ali povremeno se ipak mora suočiti s istinom. Miloszeva osuda servilnog intelektualca i dalje pogađa bit stvari: „njegova je glavna karakteristika strah da misli svojom glavom“.

Stjepo Bartulica

The Center for the Renewal of Culture promotes conservative values, liberty and the free market.

© 2018, The Center for the Renewal of Culture, All rights reserved.