Predstavnici COK-a će u pratnji nekolicine mladih Hrvata od četvrtka 22. do nedjelje 25. studenog 2018. posjetiti Prag radi ovogodišne konferencije Višegrad4+. Hrvatska nije dio Višegrada 4, to jest skupine država koju sačinjavaju Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka – za ciljeve i povijest skupine pogledati poveznicu → http://www.visegradgroup.eu/. Mi smo dio skupine sadržan u oznaci “+”, oni na rubu. No uvjereni smo da se Hrvatska treba više povezati i sudjelovati u radu skupine. To je razlog COK-ova dolaska.
Višegradska skupina država zagovara kulturu i interese Srednje Europe. Njihova su kultura i – donekle – interesi veoma slični kulturi i interesima Hrvatske. Hrvatska naravno ima sigurnosne interese na Balkanu koje ne smije zanemariti – osobito u vezi bosanskohercegovačkih Hrvata s kojima ih veže krvno srodstvo i zajednički identitet i čije interese moraju zaštititi. Hrvatska je također svojom poviješću i karakterističnim osobinama svoje dalmatinske obale i Istre tipičan dio sredozemne Europe. Ova raznovrsnost koja je bila izvorom nevolja u prethodnim stoljećima danas se s pravom smatra velikim izvorom prednosti. Međutim, temeljne značajke hrvatskog identiteta su nesumnjivo njene srednjoeuropske karakteristike.
Tolike su nepravde vrijedne žaljenja nanesene Hrvatskoj u razdoblju prve, karađorđevićevske i druge, komunističke Jugoslavije da bi sveobuhvatan i iscrpan prikaz ispunio bezbrojne stranice knjiga. No među najgorim je učincima utapanja Hrvatske u Jugoslaviju i njena podvrgnuća vlasti u Beogradu bilo iskorjenjenje hrvatskog naroda iz njegovih srednjoeuropskih zasada i zaborav visoke kulture koja je rasla iz toga korijenja. Ostatak Srednje Europe je 1989. započeo s ozbiljnim povratkom predkomunističkim korjenima. Hrvatskoj je trebalo više vremena – zbog Domovinskoga rata, naravno, ali i ne samo zbog toga. U svakom slučaju potpuni povratak nije ni izbliza dovršen. Poljska, Mađarska, Slovačka i Češka su bile kudikamo uspješnije: u svakom pojedinom slučaju to je uključivalo i odstranjivanje (lustraciju) komunista iz javnoga života. Hrvati bi trebali naučiti iz njihova iskustva.
Međutim, višegradska skupina također ima još jedno značenje za Hrvatsku – veoma pragmatičan smisao u odnosu na suvremenu politiku, ekonomske odnose i strateške interese u Europskoj uniji. Srednjoeuropske države su zbacile komunistički jaram nametnut im iz Moskve. No višegradske države nisu spremne trpjeti da im politiku određuje Zapadna Europa. Netom su se po ulasku u Europsku uniju zadovoljavale dobivanjem poduke i smjernica od zapadnoeuropskih elita – međutim tome je došao kraj. Sada su to samopouzdani članovi Europskoga kluba i neće se olako odreći prava koja su stekla članstvom.
Primjena toga načela se najočevidnije zamjetila na pitanju useljavanja imigranata kada su, poglavito Mađarska i Poljska, bjelodano pokazale kako ne odustaju od temeljnih prava suverenih država da donose odluke tko će ući u državu, a tko neće. Ne shvaćaju zašto bi nepromišljena pozivnica Njemačke upućena nezadovoljnim stanovnicima Afrike i Bliskog istoka da dođu u Berlin trebala značiti da sada ti useljenici trebaju biti prihvaćeni u Budimpešti, Pragu, Varšavi i Bratislavi – isti se osjećaj jednako snažno javlja u Rimu i Beču.
Međutim, rascjep između Srednje i Zapadne Europe (i Europske komisije) zahvaća kudikamo važnija područja od društvovnih vrijednosti. Općenito uzevši, Srednja i Istočna Europa su i dalje vjerne drevnoj predodžbi o tome što to znači biti Europljaninom – to jest biti svjesnim baštinikom kršćanske uljudbe – predodžbi koja je danas na Zapadu zaboravljena ili predmetom pogrda.
Ispod napetosti između, s jedne strane, Varšave i Budimpešte te Pariza i Bruxellesa, s druge – Berlin je trenutačno pod upitnikom zbog unutarnjih političkih razloga – odvija se bitka za budući oblik Europske unije. Ta je bitka također od životne važnosti za Hrvatsku premda ne biste tako mislili čitajući novinske izvještaje domaćih medija. Hrvatska vanjska politika se trenutačno svodi na puzavo prihvaćanje svega što Europska komisija i kancelarka Merkel zatraže bilo to u skladu sa željama Hrvata ili u interesu Hrvatske ili ne bilo. Dokazi da se radi o škodljivom pristupu posvuda su oko nas. Mogu se razaznati, na primjer, u činjenici da se sada u Bruxellesu interesi Srbije i “zapadnobalkanske integracije” smatraju kudikamo važnijima od interesa Hrvatske ili interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Hrvatska zasada nije suočena s velikom imigrantskom krizom poput onih u susjednim europskim zemljama poglavito stoga što se hrvatskim gospodarstvom toliko loše upravlja da je sukladno tome životni standard ostao nizak. Međutim, i to će se promjeniti, polako ako se nastavi sa sadašnjim javnim politikama, brzo ako se ostvare ozbiljne gospodarske reforme. Shodno tome, u doglednoj će budućnosti neto dobit od crpljenja europskih fondova doseći nulu. Od toga će trenutka Hrvatska u gospodarskom smislu biti prepuštena samoj sebi u Europi. Kada se to dogodi važno je da još uvijek bude u stanju voditi svoje vlastite poslove i da bude gospodarica sudbine svoga naroda.
Također je važno da Hrvatska u ovome trenutku dobije sigurne i održive mreže energetske opskrbe, komunikacije i regionalne infrastrukture – odatle proizlazi nužda da se odlučno djeluje i hitno pospješi izgradnja planiranog LNG terminal uz otok Krk te da se odrješito potakne ambiciozna i životno važna “Inicijativa triju mora” kojom se povezuju države Baltičkog, Crnog i Jadranskoga mora. Višegradska skupina srednjoeuropskih država se hvata u koštac sa svim tim izazovima, a Hrvatska im se treba približiti, blisko surađivati i učiti se njihovu pristupu.
Ovi strateški razlozi su znatan dio razloga zašto COK ide u Prag. No postoji i drugi podjednako važan razlog – radi se o tome da su svi organizatori, govornici i polaznici konferencije Višegrad4+ konzervativci. Vjerujemo da primjena i ostvarenje konzervativne filozofije ograničene vlasti, jasne vladavine prava, slobodnoga poduzetništva, snažnih tradicionalnih institucija i nacionalnog suvereniteta predstavlja provjeren put k uživanju blagostanja i sigurnosti. Nimalo ne sumnjamo da je tomu tako bilo da je posrijedi Poljska, Mađarska, Slovačka, Češka – ili baš Hrvatska. Na samoj konferenciji Višegrad4+ ćemo podrobnije razviti temu konzervativne filozofije.
