U četvrtak, 15. svibnja, u 19:00 sati, gospodin Mate Ćurić, glavni tajnik COK-a, i ja prisustvovali smo Komemorativnoj akademiji Počasnog Bleiburškog Voda, održanoj u dvorani Vijenac na Kaptolu. Tom je prilikom predstavljen Zbornik Međunarodnog stručno-znanstvenog simpozija: Kultura sjećanja na ratne i poratne žrtve Bleiburške Tragedije i Križnoga puta hrvatskog naroda. Moj rad, pod naslovom „Bleiburška tragedija i odgovornost – mentaliteti i motivi“, dio je spomenute zbirke.
Obilježavanje 80. obljetnice Bleiburške tragedije
U petak, 16. svibnja, prisustvovali smo 80. komemoraciji Bleiburga u Bleiburgu. Bio je to moj prvi posjet. Zadovoljstvo mi je bilo što smo sada bili u društvu mog sunarodnjaka – britanskog i ruskog podrijetla – grofa Nikolaja Tolstoja, koji je osobno pretrpio značajne nedaće zbog iznošenja istine o ponašanju britanskih vlasti u Bleiburgu i Viktringu u svojoj knjizi The Minister and the Massacres.
Općenito ne vjerujem u javna iskazivanja žaljenja zbog grijeha naših prethodnika: to je besmisleno. Ipak, nemoguće je ne osjetiti sram i tugu zbog onoga što su Britanci učinili u toj prilici. Osjetio sam taj sram. Izrazio sam ga u intervjuu za Hrvatsku televiziju na licu mjesta – istodobno naglašavajući činjenicu da je to bio zločin komunizma. Naravno, pripisivanje krivnje komunistima u Hrvatskoj previše je osjetljivo za izvještavanje u mainstream medijima, stoga ništa od toga nije objavljeno.
Posjetili smo groblje, a potom i Bleiburški spomenik u Unter-Loibachu, gdje su položeni vijenci i izrečene molitve. Ponašanje prisutnih bilo je tiho, dostojanstveno, tužno, suzdržano, neprovokativno i nimalo politički obojeno.
Neprihvatljiva situacija: nedostatak grba i hrvatskog natpisa
Stoga sam bio iznenađen kada sam se, na udaljenosti od otprilike jednog metra, našao licem u lice s ljutitim, snažnim austrijskim policajcem obrijane glave i prekrivenim tetovažama. Imao je poluautomatsku pušku prebačenu preko snažnog tijela i bijesno je pogledavao lijevo-desno, nadajući se da će neki od starijih Hrvata prikladno izazvati nevolje. Potom me razgnjevilo kad sam od jednog Hrvata čuo kako ga je austrijska policija na licu mjesta kaznila s 1000 eura zbog nošenja „pogrešne“ zastave (s prvim bijelim poljem, bez „U“, dakle potpuno primjerene i neustaške zastave) i pokušaja postavljanja svijeće s istim grbom podno spomenika. Također sam bio razočaran onim što sam vidio na samom spomeniku.
Kliknite na bilo koju fotografiju za pregled galerije.
Tek sam kasnije obaviješten o kompliciranoj pozadini, no bez obzira na ispravnost ili neispravnost – o čemu se još uvijek raspravlja pred sudom u Austriji – trenutačna je situacija neprihvatljiva. Nema grba, nema hrvatskog natpisa, a čak je i njemački natpis ili namjerno vandaliziran, ili mu je jednostavno dopušteno propadanje, tako da je nekoliko slova otpalo i nije zamijenjeno.
Postoji granica do koje se mrtvima smije iskazivati nepoštovanje. Austrijske vlasti svojim ponašanjem ne iskazuju čast hrvatskim žrtvama.
Nakon toga prisustvovali smo svetoj misi u prekrasnoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla. Predslavitelj i propovjednik bio je dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Predstavljanje knjige Igora Omerze: Slovenska UDBA i Počasni Bleiburški vod
Večeri u Bleiburgu prethodilo je predstavljanje nove knjige slovenskog povjesničara i novinara Igora Omerze, Slovenska UDBA i Počasni Bleiburški vod. Poput ostalih Omerzinih knjiga, od kojih većina, nažalost, još uvijek postoji samo na slovenskom jeziku, ovu je knjigu neophodno pročitati. Dokumentira djela jugoslavenskog državnog terorizma i progona provođenih tijekom godina protiv PBV-a i pojedinaca povezanih s njim, uključujući postavljanje bombe 1966. godine u gostionici Hrust, gdje se PBV trebao sastati na ručku.
Formalna ceremonija sjećanja na groblju Mirogoj i misa u Maclju
U subotu ujutro, Mate Ćurić i grof Tolstoj prisustvovali su formalnoj ceremoniji sjećanja na bleiburške mučenike na groblju Mirogoj. Potom smo nas trojica otišli na komemoraciju i misu u Macelj, mjesto prve masovne grobnice ili, preciznije, skupine grobnica – onih koji su se vraćali Križnim putom unutar Hrvatske. Atmosfera je ovdje bila znatno drugačija od napetosti u Bleiburgu. Spomen-crkva Muke Isusove izgrađena je 2007. godine u Donjem Maclju. Ispred nje, splitski nadbiskup Križić slavio je svetu misu i propovijedao okupljenima, među kojima su bili premijer i drugi članovi Vlade, kao i delegacije COK-a i PBV-a.
Nadbiskup je naglasio potrebu za nastavkom potrage i identifikacije žrtava Bleiburga i Križnog puta. Nadamo se da su ministri čuli i usvojili tu poruku. Svatko tko želi saznati više o lokaciji Macelj i povijesnoj pozadini može, kao i ja, posegnuti za izvrsnom knjigom Damira Borovčaka, U spomen žrtvama Macelj 1945.: povodom 70. obljetnice komunističkih zločina.
Po povratku u Zagreb, neumorni 90-godišnji grof Tolstoj održao je fascinantno predavanje o svom obiteljskom porijeklu i iskustvima s britanskim establišmentom i pravosudnim sustavom u našem uredu COK-a u Tomašićevoj 11. Među našim gostima bili su povjesničari, visoki političari, vodstvo PBV-a i mnogi drugi.
Autor: Robin Harris, predsjednik COK-a i autor knjige Povijest Hrvatske: od revolucije do nezavisnosti.
